Blog

U Knjižnici Bogdana Ogrizovića predstavljene su slikovnice o osjećaju tuge kod djece. Autorice slikovnica i dječje psihologinje Tatjana Gjurković i Tea Knežević, odmah su na početku istaknule kako su inspiraciju za priče dobile iz svakodnevnog rada s djecom i roditeljima. Pisati o osjećaju tuge bio im je veliki izazov, jer za razliku od druga dva bazična osjećaja kod djece - ljutnje i straha, osjećaj tuge kod djeteta ne može se brzo i jednostavno "popraviti". Ljutnja i strah su emocije koje pokreću energiju i mogu se relativno brzo "izbaciti", no tuga je osjećaj koji traje i kod kojeg je potrebno vrijeme da patnja i bol zacijele. Upravo zato je roditeljima često potrebna pomoć da pomognu svojoj djeci snositi se s tim negativnim stanjima. Autorice su se u seriji o emociji tuge dotakle nekih najčešćih situacija u kojima djeca osjećaju tugu: kod neuspjeha, ljubomore, kada im nedostaju roditelji ili kod smrti bliske osobe. Pročitale su svaku priču zasebno i pokušale približiti što se događa s djetetom, kako dijete percipira određenu situaciju i što roditelji trebaju imati u vidu i kako mogu postupiti da pomognu djetetu probaviti tugu. Vrlo je važno, kažu Tatjana i Tea, da roditelji ne skrivaju vlastitu tugu pred djetetom jer time mu šalju poruku da je to nešto loše i uče ga da se negativne emocije potiskuju i ne pokazuju. A to dugoročno nije dobro za dijete, jer svaka emocija javlja se s razlogom i želi biti primijećena. Puno je bolje djetetu poslati poruku da je u redu biti tužan, da smo svi ponekad tužni, da plačemo i da nam je teško, ali s naglaskom na to da taj osjećaj neće trajati vječno i da će doći vrijeme kada ćemo se osjećati bolje. Ono što je također važno je da roditelji paze, posebno u situacijama gubitka voljene osobe, da tugovanje ne preraste u depresiju, odnosno da s vremenom svi zajedno doista emocionalno budu bolje i nastave živjeti nakon tugovanja. U nekim situacijama, poput tuge zbog neuspjeha, dijete će osjetiti snažnu tugu, ali ona možda neće dugo trajati. Na roditelju je da dijete nauči da smije biti tužno, ali da u situaciji pronađe i nešto dobro i lijepo što dijete iz neuspjeha može naučiti. Tu su i situacije kada je tuga "zamaskirana" nekim drugim osjećajem, kao što je ljubomora na brata, sestru ili prijatelja. Tada djetetu treba pružiti utjehu i priznati mu tugu koja proizlazi iz nedostatka pažnje, pohvale ili priznanja. Jednu je mamu zanimalo što s tugom koja se događa kada dijete napravi nešto loše i zbog toga se ne osjeća dobro. Psihologinje kažu da je to tuga kao posljedica osjećaja krivnje, ali "recept" je isti. Priznati djetetu osjećaj tuge i utješiti ga riječima da je ovaj put pogriješio, ali će biti novih situacija u kojima će imati priliku to isto napraviti bolje. Tatjana i Tea najavile su i novu seriju slikovnica koje izlaze uskoro, a koja će se baviti osjećajem sreće. Iako se čini da je sreća emocija oko koje se nema puno toga za reći, jer sreća je sreća, naše su psihologinje željele upozoriti na nekoliko važnih "lekcija" vezanih za djecu i osjećaj sreće. Tako će nove slikovnice tematizirati: prolazni osjećaj sreće zbog materijalnih stvari, osjećaj sreće zbog vlastitog napretka i uspjeha, osjećaj sreće koji dijelimo s drugima ili zbog tuđeg uspjeha te će djecu upoznati sa srećom koja je mirna, tiha i nježna, nasuprot motorički aktivnoj, bučnoj i glasnoj sreći.