Tag - razvoj

Margaret Mahler (1897.-1985.), američka psihijatrica, opisala je stadije razvoja do 3. godine života koji su važni za separaciju i individuaciju djeteta te imaju dugoročni utjecaj na psiho-emocionalno zdravlje osobe.
Njezin rad smatra se jednim od najvažnijih doprinosa takozvanoj "ego-psihologiji" (psihologijskoj školi mišljenja koja je izrasla iz Freudovog modela id-ego-superego). Njezin cilj nije bio ponuditi novu teoriju, već proširiti postojeće koncepte.

Mahler se primarno fokusirala na interakcije mame i bebe u prve tri godine djetetova života. Ako su razvojni stadiji uspješno kompletirani u tih prvih nekoliko godina, rezultat će biti separacija i individuacija djeteta. Separacija je unutarnji proces mentalnog odvajanja od majke. Naime, novorođenče je u prvim mjesecima jedno s majkom, potpuno ovisno o majci, bez majke ne može preživjeti i nema mogućnost doživjeti sebe i majku kao dva zasebna bića. Individuacija je razvoj koncepta o sebi samome kao individui. Iako su ova dva procesa isprepletena, može se dogoditi da se jedan proces razvije jače od drugoga, a sve ovisi o majčinom stavu i ponašanju prema djetetu.

Stadiji razvoja

1. Normalni autistični stadij (0-1 mjeseca života)
   Na samom početku života, novorođenče je primarno fokusirano na sebe, nezainteresirano za vanjske stimulanse. Majka se doživljava kao sastavni (intrinzični) dio, odnosno kao biće koje nije odvojeno. Primarni cilj ovog stadija je postizanje stanja ravnoteže. To se postiže zadovoljenjem svih dojenčetovih potreba, iako dojenče ne shvaća da zadovoljstvo koje osjeća (sitost, mir, dodir, toplina…) dolaze iz vanjskog izvora (mame).
2. Normalni simbolički stadij (1-5 mjeseci)
   Novorođenče vrlo nejasno spoznaje majčino postojanje ali još uvijek ne kao jedinstveni entitet, već kao izvor zadovoljenja potreba. Zadovoljenje novorođenčetovih psiholoških potreba postaje isprepleteno s psihološkim željama i prohtjevima, a to postaje baza za formiranje svih budućih odnosa. Ključ za budući napredak kroz naredne faze je majčina sposobnost, predanost, dostupnost i voljnost da uspješno zadovoljava bebine potrebe (dodir, rutina, utjeha, hranjenje, zaštita, higijena i sl.).
3. Stadij separacije i individuacije (5-24 mjeseca)
   U ovom stadiju događa se vrlo značajna tranzicija kroz dvije preklapajuće oblasti. U procesu separacije beba razvija razumijevanje vlastitih granica, a majka se iz mjeseca u mjesec sve jasnije doživljava kao individualno biće. Istovremeno, individuacija označava razvoj osjećaja samoga sebe. Ovaj stadij obilježavaju četiri podstadija:
   (1) Diferencijacija (5-9 mjeseci)
   Bebin fokus počinje se premještati s unutarnjeg na vanjsko iako je majka i dalje primarna referentna točka. Interni proces ispunjen je izazovima u motoričkom razvoju koji će kasnije omogućiti fizičko udaljavanje od i separaciju. Beba postaje pojačano zainteresirana za majku (proučavat će mamino lice, kosu, odjeću, mirisati mamu i sl.) umjesto da s njome bude u simbiozi kao što je to bilo u prvim mjesecima.
   (2) Vježbanje (9-14 mjeseci)
   Kapacitet za separaciju dalje se razvija s pojačanjem autonomnih funkcija, posebice hodanja. Iako beba sada ima mogućnost slobodno istraživati, i dalje će u blizini željeti imati majku i neće se predaleko od nje udaljavati. Djetetovo iskustvo vanjskog svijeta sada je pod snažnim utjecajem majčinih reakcija i njezine dostupnosti da utješi i umiri dijete kada ono doživi nešto zastrašujuće ili bolno.
   (3) Pomirenje (12-24 mjeseci)
   U ovoj fazi djetetova želja da ostvari neovisnost ometana je snažnim strahom od napuštanja. Zbog toga dijete traži blizinu roditelja dok istražuje. Ova faza je ključna za razvoj stabilnog osjećaja sebe. Ova podfaza uključuje tri razvojna koraka:
   Početak - Dijete se stalno vraća roditelju s kojim želi podijeliti iskustva i uzbuđenje. U djetetu se primjećuje sveobuhvatni osjećaj svemoći i potentnosti.
   Kriza - Dijete prepoznaje vlastita ograničenja koja su suprotna njegovim željama da bude moćan i samodostatan. Dijete je u razdoru biranja između fizičke i emocionalne blizine roditelju i želje za neovisnošću. U ovoj podfazi javljaju se tantrumi i osjećaj bespomoćnosti, a time i potreba da majka bude pojačano emocionalno dostupna.
   Rješenje - Dijete postiže zdravu ravnotežu između dva ekstrema zahvaljujući razvoju govora i superega. Ukoliko podvojenost nije razriješena na dobar način, dijete će to pokazivati ekstremnim držanjem za roditelja ili izbjegavanjem.
   (4) Konstantnost objekta (24+ mjeseci)
   Uspješni završetak ovog stadija obilježava razvoj internaliziranog mentalnog modela majke koji podsvjesno prati i podržava dijete čak i kad je fizički odvojeno od majke. Dodatno, osjećaj individualnosti počinje se snažnije razvijati. Stupanj supostojanja internaliziranog modela ukazuje formaciju zdravog koncepta "sebstva" i samopouzdanja.
   

Objašnjenje razvojnih faza može vam pomoći uskladiti vlastita očekivanja s prirodnim razvojem vašeg mališana. Također vam može poslužiti kao smjerokaz ukoliko primijetite neka odstupanja i probleme vezano za separaciju i individuaciju. Tada je vrlo važno potražiti savjet psihologa jer oblikovanje u ovoj fazi može pozitivno ili negativno utjecati na čitav život vašeg djeteta i njegovu dugoročnu sreću i zdravlje.

Foto: Pixabay