Autor

Psihologinje Gjurković i Knežević: Kroz slikovnice učimo djecu i roditelje osvijestiti emocije

Intenzivni i svrsishodan rad s djetetovom najkompleksnijom i najosjetljivijom zonom – emocijama, životni je poziv i misija Tatjani Gjurković, magistri psihologije i registriranoj terapeutkinji igrom te Tei Knežević, magistri psihologije i praktičarki terapije igrom iz Centra Proventus. Kako bi na što jednostavniji i slikovitiji način pokušale djeci i roditeljima približiti emocije i načine kako se s njima nositi, odlučile su preuzeti i ulogu autorica dječjih slikovnica.

Terapeutske slikovnice

U suradnji s izdavačkom kućom Evenio iz Varaždina, dosad su napisale 12 terapeutskih priča, po četiri na temu ljutnje i straha, a u najnovijoj seriji odnedavno se našla i emocija tuga.

Ideja svih dosadašnjih slikovnica, kako ističu, bila je da kroz kratku priču, jednostavnim rječnikom primjerenim za djecu od druge godine nadalje, kroz životinjske likove koji jasno izražavaju emocije, provedu dječicu kroz različite svakodnevne situacije u kojima djeca najčešće izražavaju neku emociju. Na temelju dosadašnjeg iskustva u radu s djecom i roditeljima, izabrale su točno određene situacije koje su procijenjene da se najčešće događaju te s kojima se djeca i roditelji najteže nose.

“Svrha terapeutskih slikovnica je da se djetetu na neizravan način pošalje poruka, kako bi moglo lakše razumjeti sebe, druge i nositi se s neugodnom emocijom”, objašnjavaju autorice.

Foto: Centar Proventus/Tea Knežević

Uz to, u slikovnicama se u određenim životinjskim likovima nalazi i roditeljska figura kroz koju se pri tome daje poruka i roditeljima kako se mogu postaviti u određenoj situaciji.

Na pitanje što još izdvaja ove terapeutske i edukativne slikovnice od ostalih, magistre psihologije Gjurković i Knežević ističu kako su priče pisane stilom koji se može koristiti i u terapijskom i u edukativnom radu s djecom. Uz to, navode da su dobile više komentara od roditelja da su se i oni sami prepoznali u karakteristikama određenog lika.

“Primjerice, slikovnica Slonicu je strah vikanja i kazne, za roditelje je ponekad vrlo snažna i na trenutke izazovna za čitati jer lako mogu prepoznati vlastite postupke u odnosu s djetetom, a u kojima iskazuju nerazumijevanje djetetovih trenutnih potreba”, ističu autorice te dodaju da im je jedna mama javila da je progutala veliku knedlu dok je čitala slikovnicu, ali da je uz pomoć nje uvidjela kako se može drugačije ponašati da bi sačuvala dobar odnos između sebe i djeteta.

Edukativni dio

Posebnost ovih dječjih knjiga je i u tome što svaka od njih sadrži posebni, edukativni dio u kojem se nalaze savjeti za roditelje koji olakšavaju razumijevanje određene emocije i ponašanje koje ona može uzrokovati.

“Svrha edukativnog dijela je objasniti roditeljima osnove o svakoj emociji, kao i emocionalne potrebe te dati informacije kako mogu reagirati u određenoj situaciji” objašnjavaju psihologinje te napominju da razumijevanje određene emocije omogućuje lakše reagiranje i nošenje s istom.

Emocionalni razvoj

Na emocionalni razvoj djeteta, ističu naše sugovornice, najveći utjecaj imaju njihovi roditelji. Djeca uče kako se nositi s emocijama prvenstveno promatrajući roditelje i njihove reakcije. Za uravnotežen emocionalni razvoj djeteta, važan je odnos djeteta s njegovom okolinom u kojoj vladaju osjećaji prihvaćenosti i usklađenosti međusobnih potreba.

“Kako bi osvijestio svoja ponašanja i reakcije, za roditelja je dobro promisliti kako on sam pokazuje ljutnju, ljubomoru ili strah”, ističu psihologinje. Također napominju da, kada se roditelji nađu u situaciji u kojoj dijete emocionalno reagira, se zapitaju, što je to što dijete pokušava iskomunicirati kroz trenutno ponašanje. Na taj način roditelji mogu doći do odgovora koju emocionalnu potrebu dijete ima kako bi ga se lakše usmjerilo da se izrazi na socijalno prihvatljiv način.

Foto: Centar Proventus/Tatjana Gjurković

“Kada je, primjerice, dijete ljuto, jako je važno da odrasla osoba tada bude ozbiljna, da ga sasluša, bez obzira na to što odrasli misle o razlozima ljutnje. Tek se onda dijete može usmjeriti kako da izrazi svoj osjećaj, a da pritom bude sigurno za sebe i druge”, napominju Gjurković i Knežević.

Razlike u emocijama

Na pitanje koliko se emocije kod djece razlikuju od odraslih, Tatjana i Tea ističu da osnovne emocije svi osjećamo slično, ali da ipak postoji razlika u intenzitetu, vrsti i duljini trajanja. Emocije kod djece mogu trajati kratko, mogu se brzo mijenjati i biti vrlo snažne. Dječje emocije se smatraju i nestabilnima jer vrlo lako prelaze iz ugodne u neugodne i obrnuto te ih dijete spontano izražava dok ih odrasli često prilagođavaju socijalnim situacijama.

Najnovija serija slikovnica 

Nismo mogli, a da našim autoricama ne postavimo i koje pitanje  na temu tuge kod djece koju su nedavno obradili i u najnovijoj seriji slikovnica. Tuga je jedina emocija gdje se roditelj na neki način osjeća bespomoćan, u smislu da na primjer ne može promijeniti gubitak koje je dijete doživjelo. U ovoj seriji, autorice su obradile tugu zbog gubitka bliske osobe, tugu jer djetetu nedostaju roditelji, tugu jer je dijete izgubilo u igri te tugu u kombinaciji s ljubomorom u odnosu s bratom.

“Kada je dijete tužno, ne treba dijete odmah pokušati učiniti sretnim. Za početak treba mu pružiti utjehu i biti s djetetom dok je tužno. Kada vas dijete može doživjeti i čuti tj. kad se emocija smiri, onda tek treba započeti razgovor s djetetom”, napominju naše sugovornice.

Kao najčešće razloge tugovanja ističu razdvojenost od roditelja, socio-emocionalni razvoj djeteta, gubitak kućnih ljubimaca, prijatelja, igračke itd. Ponekad iza jedne emocije, stoji neka druga emocija, pa tako npr. tuga se zna pojaviti i u obliku ljutnje.

“Ako se dijete počne agresivno ponašati, odbacivati roditelje, biti u otporu i buniti, to traje dugo i ne može se povezati s normalnom razvojnom fazom, to mogu biti signali”, objašnjavaju autorice slikovnica.

Emocionalno sazrijevanje dugotrajan je proces koji zahtijeva puno strpljivosti i razumijevanja. Vodite stoga računa o emocijama i gledajte na njih kao na sastavni dio života. Djeci je potrebna pomoć u prepoznavanju i nošenju s intenzivnim emocijama kod sebe i kod drugih, a to ih se može najbolje naučiti upravo kroz odnos s roditeljima.

U tome vam mogu pomoći terapeutske i edukativne slikovnice  koju su pronašle put do srca mnoge djece.

07.04.2017.
Podrška roditeljstvu,
Pročitaj više

Kako ohrabriti dijete da zavoli čitanje?

Dosadašnja iskustva pokazala su da većina djece nauči čitati između šeste i sedme godine života. Naravno, uvijek postoji i izuzetaka koji nauče slova već sa četiri ili pet godina starosti. Prisilno tjerati dijete da nauči čitati može negativno utjecati na djetetov interes za čitanjem. Roditelji, volju za čitanjem djetetu ne mogu nametnuti, ali zato čitanje mogu učiniti zanimljivim. Čitajte sa svojim klincima i igrajte se sa knjigama dok čitate zajedno. Ovaj način siguran je put da ohrabrite dijete da zavoli čitanje.

1. Budite primjer djetetu

Opće je poznato da su djeca kopija svojih roditelja. Ako vi ne čitate knjige, ne možete očekivati da će se kod djece stvoriti volja i želja za čitanjem. Dijete vas treba redovito vidjeti kako čitate i pišete. Morate mu objasniti važnosti i smisao čitanja.

2. Izdvojite vrijeme za čitanje

Svakodnevno izdvojite vrijeme za čitanje. Mnoga djeca, primjerice, uživaju u pričama za laku noć. Iskoristite vrijeme prije spavanja za jednu lijepu priču u kojoj ćete uživati i vi i dijete.

3. Zanimljivo štivo

Čitajte knjige u kojima dijete uživa. Izbjegavajte štiva koja su mu dosadna i nezanimljiva. Najvažnije je zadržati koncentraciju kod djeteta.

4. Glasno čitanje 

Čitajte naglas s djetetom i na taj mu način pomognite u proširenju rječnika. Pokažite mu da čitanje može biti zabavno i naučite ga kako da poveže glasove sa slovima na stranicama. Uz to, praksa je pokazala da dijete voli roditeljski glas, osjeća da mu poklanjate pozornost.

5. Igrajte se

Pričajte smiješnim glasom i imitirajte životinjske likove. Na ovaj način sigurno ćete zainteresirati dijete za priču. Pokazujte mu slike i dajte mu zadatak da imenuje predmete koje vidi na njoj. Objasnite mu kako su slike povezane sa pričom. Igrajte se i igara riječima. Izgovorite ili napišite riječi s promijenjenim redoslijedom slova i zamolite dijete da pogodi o kojim se riječima radi.

6. Stvorite priliku 

Stvorite prilike u kojima će dijete čitati i izvan vremena predviđenog za čitanje. Ostavljajte mu poruke na jastuku, u džepu. Zamolite prijatelje ili rodbinu da vam šalju razglednice ili pisma. Postavite slova-magnete na hladnjak kako bi dijete moglo spontano slagati riječi, rečenice i priče. Ne zaboravite da djeca rado čitaju plakate i znakove uz cestu pa vožnju iskoristite za otkrivanje novih riječi.

7. Razgovarajte

Nakon što pročitate knjigu ili priču, uvijek razgovarajte o njoj. Ako dijete u tome osobito uživa, možete ga zamoliti da ispriča alternativni završetak priče. Potaknite dijete da ponavlja fraze iz teksta. Odgovorite djetetu na sva pitanja koje vam postavi prilikom čitanja.

8. Opskrbite se knjigama

Djeca koja su okružena knjigama u svome domu sklonija su pokazati afinitet prema čitanju. Rasporedite slikovnice, bajke i ostale sadržaje zanimljive djetetu svuda po kući kako bi ga potakli da zavoli čitanje. Imajte na umu da čitanjem, djeca proširuju rječnik, način izražavanja, potiču maštu i kreativnost te socijalne sposobnosti. Neka istraživanja pokazala su da djeca koja čitaju iz zabave povećavaju svoju inteligenciju te da takvo čitanje povećava literarne i matematičke sposobnosti koje se nastavljaju i u odrasloj dobi. Znanstveno je dokazano kako 30 minuta čitanja dnevno dvogodišnjacima mogu poboljšati vokabular u manje od pet mjeseci. Jesu li knjiga i vaš mališan već spremni za čitanje?
07.04.2017.
Podrška roditeljstvu
Pročitaj više

Osjećaj tuge kod djece

Tuga je uz strah i ljutnju jedna od tri bazične negativne emocije kod male djece. Sve tri emocije vrlo su snažne i prožimajuće, pa ih djeca često ne znaju na adekvatan način proraditi u sebi, iskazati ili se s njima snositi. U tome im trebaju pomoći odrasli i to na način da prepoznaju emociju kod djeteta, ukažu djetetu što se s njime događa i što osjeća te mu pomognu da sve zajedno „probavi“ i izrazi na prihvatljiv način. To je posebno važno kad je u pitanju osjećaj tuge. S obzirom da mala djeca ne znaju riječima izraziti što osjećaju, ona to pokazuju ponašanjem i kroz igru. Zato će se roditeljima ponekad na prvi pogled činiti da je dijete ljuto, bijesno, neposlušno, ljubomorno ili prestrašeno, a u pozadini svega zapravo će biti osjećaj tuge. Roditelj svoje dijete najbolje poznaje i zna točno kako „diše“, zato je dobro uvijek se zapitati ponaša li se možda dijete na neki određeni negativni način zato što je zapravo tužno? Djeca mogu biti tužna iz raznih razloga, no najčešći uzroci tugovanja su:
  • Odvojenost od roditelja, odnosno situacije kada su privremeno odvojeni od mame, tate ili skrbnika koji im jako nedostaju. Čak i kad znaju da će roditelje ubrzo vidjeti, osjećaj tuge može biti izuzetno snažan.
  • Smrt bliske i voljene osobe, kada je dijete zbunjeno, ne razumije što se dogodilo, često ni ne pokazuje tugu otvoreno plakanjem, ali u sebi itekako osjeća gubitak, sjetu i žalost.
  • Neuspjeh u nekom pothvatu ili naumu kao što je primjerice pobjeda u igri. U ovoj situaciji tuga je vrlo često „prekrivena“ osjećajima ljutnje i nemoći.
  • Tuga zbog nedostatka pažnje ili pohvale koja se često događa u roditeljskom domu s više djece. Vrlo često tuga zbog nedostatka pažnje prikrivena je osjećajem „ljubomore“.
Nakon što je roditelj prepoznao osjećaj tuge kod djeteta, važno je da djetetu to i objasni vrlo jednostavnim i kratkim rečenicama odnosno rječnikom koji je primjeren dobi djeteta. Rečenice poput: „Osjećaš se tužno zato što nisi pobijedio u ovoj igri“, „Vidim da si tužan zato jer ti nedostaje tata“ ili „Znam da si tužna zato što nema više bake“, djetetu istovremeno objašnjavaju kako se osjeća, ali mu daju i osjećaj da ga odrasli razumiju i da je u redu i prihvatljivo biti tužan ili tužna. U redu je osjećati se tužno, u redu je plakati i to je normalna ljudska emocija i potreba te sastavni dio života. I na kraju, jako je važno djetetu pružiti utjehu i osjećaj sigurnosti. Tuga je mala ranica na srcu djeteta koju treba zaliječiti zagrljajima (fizičkim dodirom i utjehom), ali i riječima – nisi sam, volim te, tu sam za tebe, pomoći ću ti i sa mnom si siguran.
22.03.2017.
Podrška roditeljstvu,
Pročitaj više
Filtriranje
Prikaži košaricu Blagajna Nastavi kupovati
preloader