Strah od odvajanja od roditelja: Set od tri slikovnice

Jedan se medvjedić jako volio igrati s drugim životinjicama i igračkama ali kad je trebao krenuti u vrtić, odjednom se jako uplašio i stao plakati.
− Mama, ja ne bih išao u vrtić − stalno je ponavljao uplašeni medo. Mama i tata jako su se iznenadili, jer su mislili da će se medi sviđati mjesto gdje ima puno igračaka i druge djece. A i u vrtić se jednostavno moralo ići. Medo je u početku bio jako uplašen, no teta odgojiteljica mu je pomogla da se malo privikne, a mama i tata su obećali da će uskoro doći po njega. Tako je i bilo.

Osjećaj straha kod djece

Sva djeca doživljavaju strah te se to smatra normalnim dijelom djetetova razvoja. Bez obzira na to čine li se odrasloj osobi djetetovi strahovi realni ili ne, za dijete su oni realni i na odraslima je da pronađu način kako da se dijete ponovno osjeća sigurno i zaštićeno uz njih. Kako se djetetova mašta isprepliće s realnošću, osobito je važno da roditelj (i/ili druga odrasla osoba koja odgaja dijete) pomogne djetetu da se nosi sa strahom, da ga smiri, da mu pruži podršku uz pomoć fizičkoga kontakta i umirujućih riječi.

Adaptacija ili prilagodba na vrtić – strah od odvajanja od roditelja

Polazak u vrtić ili jaslice velika su promjena u djetetovu životu. Neka djeca priviknu se brzo i bez poteškoća, dok druga osjećaju veliki strah i tjeskobu. Kada pružaju otpor vrtiću, djeca zapravo nastoje izbjeći situaciju koju doživljavaju kao prijetnju svojoj sigurnosti. Ono čega se djeca plaše kad su odvojeni od roditelja je gubitka sigurnosti. Stoga je na roditeljima da dijete umire i utješe da smanje napetost, te sami budu smireni i strpljivi dok dijete ne shvati da polazak u vrtić ne ugrožava njihovu sigurnost i zaštitu koju trebaju od roditelja.

Dodatak sa savjetima za roditelje

Slikovnica ima i dodatak sa savjetima za roditelje, odgojitelje i skrbnike koji će im pomoći da bolje razumiju ponašanje svoga djeteta te da mu pomognu da na prihvatljiv način izrazi svoje osjećaje.

Autorice slikovnica, Tatjana Gjurković i Tea Knežević, magistre su psihologije, psihoterapeutkinje i terapeutkinje igrom.

Ostale slikovnice iz serije Strah:

Ovčicu je strah jer će dobiti brata
Strah od promjena u obiteljskom okruženju; strah od gubitka roditeljske pažnje

Slonicu je strah vikanja i kazne
Strah od kritike, vikanja i kazne

Psića je strah odlaska doktoru
Strah od novih i nepoznatih situacija i osoba

Medvjedića je strah ostati u vrtiću
Strah od odvajanja od roditelja; separacijska anksioznost i adaptacija na vrtić

Mišić i njegova sestra mišica jako su se voljeli družiti i igrati sa svojom bakom. Jednoga ih je popodneva baka dočekala ispred vrtića i odvela u svoju kuću, gdje su trebali i prespavati. Cijeloga su popodneva bili veseli, bezbrižno se igrali u bakinu vrtu i pomagali joj zalijevati cvijeće, a prije spavanja baka im je odlučila ispričati priču. Dok je baka još pričala, mišić se odjednom jako rastužio jer se sjetio svojih roditelja koji su mu počeli jako nedostajati. Baka ga je zagrlila i utješila te mu obećala da će već ujutro vidjeti mamu i tatu koji će doći po njega i mišicu i odvesti ih kući.

Osjećaj tuge kod djece

Osnovni su razlozi za osjećaj tuge gubitak ili odvojenost od dragocjena predmeta ili osobe. No i sama mogućnost gubitka može izazvati osjećaj tuge. Bez obzira na to je li se gubitak stvarno dogodio ili dijete samo misli da bi se mogao dogoditi, emocionalna potreba koja se javlja „iza” osjećaja tuge jest potreba za podrškom, utjehom te nadoknada izgubljenoga, i to na način na koji je to u tome trenutku moguće.

Tuga zbog razdvojenosti od roditelja

Normalno je da djeca u brojnim situacijama reagiraju drugačije nego odrasli. Za njih su mnoge situacije nove, drugačije, nepoznate, a i emocionalne su im reakcije intenzivnije od onih koje imaju odrasli. Upravo se situacija privremene razdvojenosti od roditelja odraslima može činiti banalnom i nedovoljno značajnom da se dijete osjeća tako tužno, posebice ako će roditelje vidjeti vrlo brzo. Međutim, bez obzira na to kako se to odrasloj osobi čini, djetetu je u tome trenutku doista teško. Kada je riječ o iskrenoj tuzi, tada je iznimno važno dopustiti djetetu da odtuguje gubitak ili odvojenost koju proživljava.

Dodatak sa savjetima za roditelje

Kroz jednostavnu priču djecu se uči kako prepoznati vlastite emocije i riješiti problem ili zadovoljiti potrebu koja stoji iza tuge. Slikovnica ima i dodatak sa savjetima za roditelje, odgojitelje i skrbnike koji će im pomoći da bolje razumiju ponašanje svoga djeteta te da mu pomognu da na prihvatljiv način izrazi svoje osjećaje.

Autorice slikovnica, Tatjana Gjurković i Tea Knežević, magistre su psihologije, psihoterapeutkinje i terapeutkinje igrom.

Ostale slikovnice iz serije Tuga:

Praščić je tužan jer mu nedostaje pažnje
Tuga zbog nedostatka pohvale i pažnje

Žirafica je tužna jer djeda više nema
Tuga zbog gubitka bliske i voljene osobe

Ježić je tužan jer nije pobijedio u igri
Tuga zbog neuspjeha

Mišić je tužan jer mu nedostaju roditelji
Tuga zbog kratkotrajne razdvojenosti od roditelja

Mali klokan najviše je uživao u društvu svoje mame s kojom se po cijele dane igrao, šetao i mazio. Jednoga dana tata je predložio da on i mama odu sami na jedan izlet, a da mali klokan prespava kod svoje prijateljice. Klokančić se poveselio tom novom iskustvu, no kad je vidio zabrinuto lice svoje mame, pomislio je kako to nije dobra ideja i da bi se moglo dogoditi nešto strašno. Zato je počeo plakati i nije se želio odvojiti od mame. Trebala mu je pomoć odraslih kako bi povratio osjećaj sigurnosti i mogao uživati u novome iskustvu.

S obzirom na uzrok, razlikujemo više vrsta anksioznosti, a u ovoj slikovnici upoznajemo malenog klokana koji pati od separacijske anksioznosti. Ovdje ne govorimo o razvojno prikladnom strahu od odvajanja koji se javlja između 6 i 12 mjeseci starosti, već na stanja kada je separacijska anksioznost toliko intenzivna da izaziva značajan stres kod djeteta kada je odvojeno od bliskih osoba ili doma.

Anksiozno dijete pokazivat će intenzivnu uznemirenost i kontinuiranu zabrinutost da će se nešto loše dogoditi njemu ili članovima obitelji te će odbijati stvarno i zamišljeno odvajanje. Priča i savjeti za roditelje u ovoj slikovnici pomažu cijeloj obitelji razumjeti uzroke, uvjerenja, osjećaje i ponašanja koji prate anksioznost te daju osnovne savjete kako se nositi s ovim stanjem.

VIŠE O ANKSIOZNOSTI KOD DJECE

Anksioznost se do nedavno uglavnom spominjala u kontekstu poteškoća s kojima se susreću odrasli. No stručnjaci koji rade s djecom primjećuju veliki porast simptoma anksioznosti kod djece. Sve mlađu djecu sve više muči subjektivni osjećaj da će se nešto loše dogoditi u budućnosti te da se neće moći i znati nositi s tom situacijom.

Anksiozno dijete preplavljeno je osjećajima duboke zabrinutosti, napetosti, tjeskobe, nemira, nelagode, zbunjenosti i nesigurnosti. Pretjerano je usredotočeno na potencijalne izvore prijetnje i u njemu se javlja poriv da ih izbjegne, da učini sve što se može da se od njih zaštiti. Dijete se teško opušta i igra, teško pamti i uči, teško se uspavljuje, izolira se, žali se na bolove u trbuhu, glavobolju i druge psihosomatske simptome, odbija aktivnosti i druženja u kojima je ranije uživalo, razvija fobije ili panične napadaje te treba pomoć odraslih kako bi naučilo nositi se s ovim neugodnim stanjima.

Ostali naslovi iz serije:

Velika briga male krtice: Osjećam se nesigurno kad nisam doma
SOCIJALNA ANKSIOZNOST ZBOG NAUČENOG NEPOVJERENJA U SVIJET

Velika briga male srne: Osjećam se nelagodno s drugom djecom
SOCIJALNA ANKSIOZNOST ZBOG NEUGODNIH ISKUSTAVA 

Velika briga malog tigra: Osjećam strah da neću uspjeti
ANKSIOZNOST I PANIKA ZBOG ZAHTJEVA OKOLINE I STRAHA OD NEUSPJEHA