Osnovne emocije: STRAH

Jedan se medvjedić jako volio igrati s drugim životinjicama i igračkama ali kad je trebao krenuti u vrtić, odjednom se jako uplašio i stao plakati.
− Mama, ja ne bih išao u vrtić − stalno je ponavljao uplašeni medo. Mama i tata jako su se iznenadili, jer su mislili da će se medi sviđati mjesto gdje ima puno igračaka i druge djece. A i u vrtić se jednostavno moralo ići. Medo je u početku bio jako uplašen, no teta odgojiteljica mu je pomogla da se malo privikne, a mama i tata su obećali da će uskoro doći po njega. Tako je i bilo.

Osjećaj straha kod djece

Sva djeca doživljavaju strah te se to smatra normalnim dijelom djetetova razvoja. Bez obzira na to čine li se odrasloj osobi djetetovi strahovi realni ili ne, za dijete su oni realni i na odraslima je da pronađu način kako da se dijete ponovno osjeća sigurno i zaštićeno uz njih. Kako se djetetova mašta isprepliće s realnošću, osobito je važno da roditelj (i/ili druga odrasla osoba koja odgaja dijete) pomogne djetetu da se nosi sa strahom, da ga smiri, da mu pruži podršku uz pomoć fizičkoga kontakta i umirujućih riječi.

Adaptacija ili prilagodba na vrtić – strah od odvajanja od roditelja

Polazak u vrtić ili jaslice velika su promjena u djetetovu životu. Neka djeca priviknu se brzo i bez poteškoća, dok druga osjećaju veliki strah i tjeskobu. Kada pružaju otpor vrtiću, djeca zapravo nastoje izbjeći situaciju koju doživljavaju kao prijetnju svojoj sigurnosti. Ono čega se djeca plaše kad su odvojeni od roditelja je gubitka sigurnosti. Stoga je na roditeljima da dijete umire i utješe da smanje napetost, te sami budu smireni i strpljivi dok dijete ne shvati da polazak u vrtić ne ugrožava njihovu sigurnost i zaštitu koju trebaju od roditelja.

Dodatak sa savjetima za roditelje

Slikovnica ima i dodatak sa savjetima za roditelje, odgojitelje i skrbnike koji će im pomoći da bolje razumiju ponašanje svoga djeteta te da mu pomognu da na prihvatljiv način izrazi svoje osjećaje.

Autorice slikovnica, Tatjana Gjurković i Tea Knežević, magistre su psihologije, psihoterapeutkinje i terapeutkinje igrom.

Ostale slikovnice iz serije Strah:

Ovčicu je strah jer će dobiti brata
Strah od promjena u obiteljskom okruženju; strah od gubitka roditeljske pažnje

Slonicu je strah vikanja i kazne
Strah od kritike, vikanja i kazne

Psića je strah odlaska doktoru
Strah od novih i nepoznatih situacija i osoba

Medvjedića je strah ostati u vrtiću
Strah od odvajanja od roditelja; separacijska anksioznost i adaptacija na vrtić

Malena se slonica najviše voljela igrati skačući po lokvicama vode. Ali tog je ljeta bila strašna suša i s vodom se nije smjelo igrati kako bi sve životinje imale dovoljno vode za piće. No malena slonica to nije znala.
Kad ju je uhvatila kako se igra u lokvici, mama se slonica jako naljutila i počela vikati na svoju djevojčicu. Čak ju je i strogo kaznila. Uplašena je slonica poslušno odradila svoju kaznu, ali nije prestajala plakati.
Kad je mama vidjela koliko se njezina slonica uplašila, bilo joj je jako žao. Ispričala se slonici, a potom ju je zagrljajima i razgovorom utješila i umirila.

Osjećaj straha kod djece

Sva djeca doživljavaju strah te se to smatra normalnim dijelom djetetova razvoja. Bez obzira na to čine li se odrasloj osobi djetetovi strahovi realni ili ne, za dijete su oni realni i na odraslima je da pronađu način kako da se dijete ponovno osjeća sigurno i zaštićeno uz njih. Kako se djetetova mašta isprepliće s realnošću, osobito je važno da roditelj (i/ili druga odrasla osoba koja odgaja dijete) pomogne djetetu da se nosi sa strahom, da ga smiri, da mu pruži podršku uz pomoć fizičkoga kontakta i umirujućih riječi.

Strah od kritike i kazne

U našoj je kulturi uobičajeno isticati ono što je loše učinjeno, drugim riječima − kritizirati. Često to činimo dobronamjerno, da dijete ili netko drugi nauči i postane još bolji u nečemu. No, iako kazne imaju svoju svrhu u odgoju, uz česte kritike kazne imaju neželjenu posljedicu − dijete razvije snažnu unutarnju kritičnost, što utječe na razvoj niskog samopoštovanja i anksioznosti, odnosno stalne tjelesne napetosti i straha, a katkad i simptome depresije.

Dodatak sa savjetima za roditelje

Slikovnica ima i dodatak sa savjetima za roditelje, odgojitelje i skrbnike koji će im pomoći da bolje razumiju ponašanje svoga djeteta te da mu pomognu da na prihvatljiv način izrazi svoje osjećaje.

Autorice slikovnica, Tatjana Gjurković i Tea Knežević, magistre su psihologije, psihoterapeutkinje i terapeutkinje igrom.

Ostale slikovnice iz serije Strah:

Ovčicu je strah jer će dobiti brata
Strah od promjena u obiteljskom okruženju; strah od gubitka roditeljske pažnje

Slonicu je strah vikanja i kazne
Strah od kritike, vikanja i kazne

Psića je strah odlaska doktoru
Strah od novih i nepoznatih situacija i osoba

Medvjedića je strah ostati u vrtiću
Strah od odvajanja od roditelja; separacijska anksioznost i adaptacija na vrtić

Kad je ujutro poželio pozvati svoje prijatelje na igru, jedan je psić samo tiho zacvilio. Njegova je mama odmah shvatila da ga boli grlo i rekla mu da mora ići doktoru.
− Neću! Ne želim. Bojim se… − rekao je psić i zavukao se u kućicu.
Njegova je mama ubrzo pronašla način da smiri i utješi svoga psića te je on istoga dana posjetio doktora. Na kraju je čak shvatio da kod doktora uopće nije tako strašno.

Osjećaj straha kod djece

Sva djeca doživljavaju strah te se to smatra normalnim dijelom djetetova razvoja. Bez obzira na to čine li se odrasloj osobi djetetovi strahovi realni ili ne, za dijete su oni realni i na odraslima je da pronađu način kako da se dijete ponovno osjeća sigurno i zaštićeno uz njih. Kako se djetetova mašta isprepliće s realnošću, osobito je važno da roditelj (i/ili druga odrasla osoba koja odgaja dijete) pomogne djetetu da se nosi sa strahom, da ga smiri, da mu pruži podršku uz pomoć fizičkoga kontakta i umirujućih riječi.

Strah od novih i nepoznatih situacija i osoba

Odlazak doktoru djetetu znači odlazak na neko novo i nepoznato mjesto, gdje treba komunicirati i surađivati s novom i nepoznatom osobom. Da bi se dijete moglo opustiti na nekom novom mjestu i surađivati s nekom novom osobom, potrebno mu je neko vrijeme i dodatna roditeljska podrška. U realnim se uvjetima djetetu katkad ne može dati sve to vrijeme koje mu je potrebno da bi se opustilo i osjećalo ugodno te bilo voljno surađivati. Upravo je zato važno dijete pripremiti za odlazak doktoru ili na bilo koju novu situaciju.

Dodatak sa savjetima za roditelje

Slikovnica ima i dodatak sa savjetima za roditelje, odgojitelje i skrbnike koji će im pomoći da bolje razumiju ponašanje svoga djeteta te da mu pomognu da na prihvatljiv način izrazi svoje osjećaje.

Autorice slikovnica, Tatjana Gjurković i Tea Knežević, magistre su psihologije, psihoterapeutkinje i terapeutkinje igrom.

Ostale slikovnice iz serije Strah:

Ovčicu je strah jer će dobiti brata
Strah od promjena u obiteljskom okruženju; strah od gubitka roditeljske pažnje

Slonicu je strah vikanja i kazne
Strah od kritike, vikanja i kazne

Psića je strah odlaska doktoru
Strah od novih i nepoznatih situacija i osoba

Medvjedića je strah ostati u vrtiću
Strah od odvajanja od roditelja; separacijska anksioznost i adaptacija na vrtić

Zaigrana je ovčica bila mamina i tatina maza koja je najviše voljela plave cvjetiće i igranje s prijateljima na seoskom imanju. Jednoga su je dana roditelji obavijestili da će uskoro dobiti brata.
Ovčica je najprije bila iznenađena i zbunjena, no ubrzo je počela osjećati strah: „Hoće li me mama i tata prestati voljeti kad se rodi braco? Čija ću ja onda biti maza? Tko će mene paziti i čuvati?”. Imala je čak i noćne more te nije navečer od brige mogla usnuti. Mama i tata su shvatili što muči njihovu djevojčicu, utješili su je i pomogli joj da se umiri i ponovno osjeća sigurno i voljeno.

Osjećaj straha kod djece

Sva djeca doživljavaju strah te se to smatra normalnim dijelom djetetova razvoja. Bez obzira na to čine li se odrasloj osobi djetetovi strahovi realni ili ne, za dijete su oni realni i na odraslima je da pronađu način kako da se dijete ponovno osjeća sigurno i zaštićeno uz njih. Kako se djetetova mašta isprepliće s realnošću, osobito je važno da roditelj (i/ili druga odrasla osoba koja odgaja dijete) pomogne djetetu da se nosi sa strahom, da ga smiri, da mu pruži podršku uz pomoć fizičkoga kontakta i umirujućih riječi.

Strah i gubitak osjećaja sigurnosti zbog novonastale obiteljske situacije

Djetetu je obitelj sigurna zona, okolina u kojoj se osjeća sigurno, i kroz to zadovoljava svoju osnovnu potrebu. Bilo kakve promjene u obitelji kod djeteta mogu poljuljati osjećaj sigurnosti. Što je dijete mlađe, to će teže razumjeti što neka promjena podrazumijeva i nosi sa sobom. Stoga upravo taj strah od nepoznatoga može prouzročiti da se dijete povlači, da djeluje zbunjeno, nesigurno ili da bude razdražljivije. Strah često može biti zamaskiran u različita nepoželjna ponašanja jer se sa strahom javlja i povišena napetost u tijelu koju dijete može izraziti na različite načine, katkad i agresivnim ponašanjem. Stoga je važno shvatiti što se nalazi iza djetetova nepoželjna ponašanja i povratiti mu osjećaj sigurnosti.

Dodatak sa savjetima za roditelje

Slikovnica ima i dodatak sa savjetima za roditelje, odgojitelje i skrbnike koji će im pomoći da bolje razumiju ponašanje svoga djeteta te da mu pomognu da na prihvatljiv način izrazi svoje osjećaje.

Autorice slikovnica, Tatjana Gjurković i Tea Knežević, magistre su psihologije, psihoterapeutkinje i terapeutkinje igrom.

Ostale slikovnice iz serije Strah:

Ovčicu je strah jer će dobiti brata
Strah od promjena u obiteljskom okruženju; strah od gubitka roditeljske pažnje

Slonicu je strah vikanja i kazne
Strah od kritike, vikanja i kazne

Psića je strah odlaska doktoru
Strah od novih i nepoznatih situacija i osoba

Medvjedića je strah ostati u vrtiću
Strah od odvajanja od roditelja; separacijska anksioznost i adaptacija na vrtić

https://youtube.com/shorts/Flf2uy52t5I