Psihologinje Gjurković i Knežević: Kroz slikovnice učimo djecu i roditelje osvijestiti emocije

Intenzivni i svrsishodan rad s djetetovom najkompleksnijom i najosjetljivijom zonom – emocijama, životni je poziv i misija Tatjani Gjurković, magistri psihologije i registriranoj terapeutkinji igrom te Tei Knežević, magistri psihologije i praktičarki terapije igrom iz Centra Proventus. Kako bi na što jednostavniji i slikovitiji način pokušale djeci i roditeljima približiti emocije i načine kako se s njima nositi, odlučile su preuzeti i ulogu autorica dječjih slikovnica.

Terapeutske slikovnice

U suradnji s izdavačkom kućom Evenio iz Varaždina, dosad su napisale 12 terapeutskih priča, po četiri na temu ljutnje i straha, a u najnovijoj seriji odnedavno se našla i emocija tuga.

Ideja svih dosadašnjih slikovnica, kako ističu, bila je da kroz kratku priču, jednostavnim rječnikom primjerenim za djecu od druge godine nadalje, kroz životinjske likove koji jasno izražavaju emocije, provedu dječicu kroz različite svakodnevne situacije u kojima djeca najčešće izražavaju neku emociju. Na temelju dosadašnjeg iskustva u radu s djecom i roditeljima, izabrale su točno određene situacije koje su procijenjene da se najčešće događaju te s kojima se djeca i roditelji najteže nose.

“Svrha terapeutskih slikovnica je da se djetetu na neizravan način pošalje poruka, kako bi moglo lakše razumjeti sebe, druge i nositi se s neugodnom emocijom”, objašnjavaju autorice.

Foto: Centar Proventus/Tea Knežević

Uz to, u slikovnicama se u određenim životinjskim likovima nalazi i roditeljska figura kroz koju se pri tome daje poruka i roditeljima kako se mogu postaviti u određenoj situaciji.

Na pitanje što još izdvaja ove terapeutske i edukativne slikovnice od ostalih, magistre psihologije Gjurković i Knežević ističu kako su priče pisane stilom koji se može koristiti i u terapijskom i u edukativnom radu s djecom. Uz to, navode da su dobile više komentara od roditelja da su se i oni sami prepoznali u karakteristikama određenog lika.

“Primjerice, slikovnica Slonicu je strah vikanja i kazne, za roditelje je ponekad vrlo snažna i na trenutke izazovna za čitati jer lako mogu prepoznati vlastite postupke u odnosu s djetetom, a u kojima iskazuju nerazumijevanje djetetovih trenutnih potreba”, ističu autorice te dodaju da im je jedna mama javila da je progutala veliku knedlu dok je čitala slikovnicu, ali da je uz pomoć nje uvidjela kako se može drugačije ponašati da bi sačuvala dobar odnos između sebe i djeteta.

Edukativni dio

Posebnost ovih dječjih knjiga je i u tome što svaka od njih sadrži posebni, edukativni dio u kojem se nalaze savjeti za roditelje koji olakšavaju razumijevanje određene emocije i ponašanje koje ona može uzrokovati.

“Svrha edukativnog dijela je objasniti roditeljima osnove o svakoj emociji, kao i emocionalne potrebe te dati informacije kako mogu reagirati u određenoj situaciji” objašnjavaju psihologinje te napominju da razumijevanje određene emocije omogućuje lakše reagiranje i nošenje s istom.

Emocionalni razvoj

Na emocionalni razvoj djeteta, ističu naše sugovornice, najveći utjecaj imaju njihovi roditelji. Djeca uče kako se nositi s emocijama prvenstveno promatrajući roditelje i njihove reakcije. Za uravnotežen emocionalni razvoj djeteta, važan je odnos djeteta s njegovom okolinom u kojoj vladaju osjećaji prihvaćenosti i usklađenosti međusobnih potreba.

“Kako bi osvijestio svoja ponašanja i reakcije, za roditelja je dobro promisliti kako on sam pokazuje ljutnju, ljubomoru ili strah”, ističu psihologinje. Također napominju da, kada se roditelji nađu u situaciji u kojoj dijete emocionalno reagira, se zapitaju, što je to što dijete pokušava iskomunicirati kroz trenutno ponašanje. Na taj način roditelji mogu doći do odgovora koju emocionalnu potrebu dijete ima kako bi ga se lakše usmjerilo da se izrazi na socijalno prihvatljiv način.

Foto: Centar Proventus/Tatjana Gjurković

“Kada je, primjerice, dijete ljuto, jako je važno da odrasla osoba tada bude ozbiljna, da ga sasluša, bez obzira na to što odrasli misle o razlozima ljutnje. Tek se onda dijete može usmjeriti kako da izrazi svoj osjećaj, a da pritom bude sigurno za sebe i druge”, napominju Gjurković i Knežević.

Razlike u emocijama

Na pitanje koliko se emocije kod djece razlikuju od odraslih, Tatjana i Tea ističu da osnovne emocije svi osjećamo slično, ali da ipak postoji razlika u intenzitetu, vrsti i duljini trajanja. Emocije kod djece mogu trajati kratko, mogu se brzo mijenjati i biti vrlo snažne. Dječje emocije se smatraju i nestabilnima jer vrlo lako prelaze iz ugodne u neugodne i obrnuto te ih dijete spontano izražava dok ih odrasli često prilagođavaju socijalnim situacijama.

Najnovija serija slikovnica 

Nismo mogli, a da našim autoricama ne postavimo i koje pitanje  na temu tuge kod djece koju su nedavno obradili i u najnovijoj seriji slikovnica. Tuga je jedina emocija gdje se roditelj na neki način osjeća bespomoćan, u smislu da na primjer ne može promijeniti gubitak koje je dijete doživjelo. U ovoj seriji, autorice su obradile tugu zbog gubitka bliske osobe, tugu jer djetetu nedostaju roditelji, tugu jer je dijete izgubilo u igri te tugu u kombinaciji s ljubomorom u odnosu s bratom.

“Kada je dijete tužno, ne treba dijete odmah pokušati učiniti sretnim. Za početak treba mu pružiti utjehu i biti s djetetom dok je tužno. Kada vas dijete može doživjeti i čuti tj. kad se emocija smiri, onda tek treba započeti razgovor s djetetom”, napominju naše sugovornice.

Kao najčešće razloge tugovanja ističu razdvojenost od roditelja, socio-emocionalni razvoj djeteta, gubitak kućnih ljubimaca, prijatelja, igračke itd. Ponekad iza jedne emocije, stoji neka druga emocija, pa tako npr. tuga se zna pojaviti i u obliku ljutnje.

“Ako se dijete počne agresivno ponašati, odbacivati roditelje, biti u otporu i buniti, to traje dugo i ne može se povezati s normalnom razvojnom fazom, to mogu biti signali”, objašnjavaju autorice slikovnica.

Emocionalno sazrijevanje dugotrajan je proces koji zahtijeva puno strpljivosti i razumijevanja. Vodite stoga računa o emocijama i gledajte na njih kao na sastavni dio života. Djeci je potrebna pomoć u prepoznavanju i nošenju s intenzivnim emocijama kod sebe i kod drugih, a to ih se može najbolje naučiti upravo kroz odnos s roditeljima.

U tome vam mogu pomoći terapeutske i edukativne slikovnice  koju su pronašle put do srca mnoge djece.