Što su osnovne ili bazične emocije?
Široko prihvaćena definicija osnovnih emocija i njihovih ekspresija sugerira da svi ljudi na svijetu, bez obzira na kulturu i okruženje u kojem odrastaju, od najranije dobi pokazuju – ljutnju, strah, tugu i sreću. Bebe stare svega šest mjeseci već će se smijati kad su sretne, plakati kad su tužne, smrznuti se kad su uplašene, mrštiti se kad su ljute ili frustrirane.
Osnovne emocije univerzalno su prepoznatljive kod svih ljudi, bez obzira na dob ili sredina iz kojih dolaze. Na licu bilo koje osobe na svijetu vrlo lako ćemo primijetiti tugu ili ljutnju, čitajući izraze na njezinu licu. Osnovne emocije nastaju automatski, ne možemo na njih utjecati voljom ili ih dekonstruirati. One su urođene, automatske, nesvjesne, ne možemo ih kontrolirati, brze i potiču ponašanja koja osiguravaju preživljavanje.
Dr. Paul Ekman koji je prvi skovao termin “osnovne emocije” te je jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za mikroekspresije lica vezane za emocije, odredio je još dvije emocije kao osnovne – iznenađenje i gađenje. Kasnije je Robert Plutchik govorio o osam osnovnih emocija i grupirao ih je u parove suprotnosti: sreća-tuga, ljutnja-strah, povjerenje-nepovjerenje, iznenađenje-predviđanje.
Osnovne emocije opisuju se kroz splet osjećaja, pa je tako tuga emocionalno stanje koje karakteriziraju osjećaji razočaranja, žalosti i bespomoćnosti. Sreća je ugodno emocionalno stanje koje izaziva osjećaje radosti i zadovoljstva. Ljutnja je iskonska emocija važna za preživljavanje te trigerira obrambene mehanizme, a ljutnja vodi do neprijateljskih osjećaja te frustracije.
Za razliku od osnovnih emocija, kompleksne emocije razlikuju se u svojoj pojavnosti od kulture do kulture i od čovjeka do čovjeka. Neke od komplesnih emocija su duboko žalovanje, ljubomora, mržnja i krivnja.
Sve emocije, osnovne i kompleksne, igraju ogromnu ulogu u tome kako ćemo živjeti ili živimo svoj život, utječu na naše fitičko zdravlje i na naše interpersonalne odnose. One utječu na to kako vidimo svijet i kako doživljavamo druge ljude i njihove namjere i ponašanja.
Moderna psihologija puno pažnje posvećuje emocijama kod djece jer se mala djeca najviše i izražavaju kroz emocije. S obzirom na to da kognitivno zbog razvojne dobi nisu u mogućnosti verbalizirati što im se događa, ona će svoja fizička i psiho-emocionalna stanja iskazivati najčešće kroz osnovne i kompleksne emocije. Potom će te izražene ili neizražene emocije povratno utjecati na njihovo tijelo ili psihu.
