Socioemocionalne kompetencije

Djevojčica Mila katkad se osjećala nevidljivom. Neprimjetnom. Sigurno se sada u čudu pitaš kako je moguće da jedna djevojčica potpuno izgubi svoju boju i osjeća se nevidljivom... Nije se to dogodilo iznenada ili preko noći. Naime, Mila je svima i uvijek željela ugoditi. Željela je da su svi oko nje sretni. Osim toga, bojala se svađati, pa nije htjela nikada nikoga razljutiti ili za nešto biti kriva. Zato je na sve pristajala i govorila „da” i „hoću”. Čak je i prijateljima iz razreda to bilo malo čudno, pa su ju prozvali „gospođica Hoću”.

No jednoga je dana Milu preplavila ljutnja i odlučila je zauzeti se za sebe i reći što ona zapravo želi i treba.

Priča Gospođica Hoću dio je serije slikovnica o razvoju socioemocionalnih kompetencija kod djece.

To je priča o asertivnosti, odnosno o razvoju vještine iskrenoga izražavanja vlastitih mišljenja, osjećaja i stavova na način koji ne povrjeđuje druge. Djevojčica Mila djecu će naučiti da pasivno ponašanje nije najbolji odabir u situacijama kada bismo se zapravo trebali izboriti za sebe i izraziti vlastite potrebe i osjećaje. Mila će im pokazati kako to učiniti na prihvatljiv način, s ciljem stvaranja stabilnih i iskrenih odnosa.

Razvoj asertivnosti kod djece

Asertivnost je vještina aktivnog zalaganja za svoja prava, mišljenja, potrebe i želje, bez ugrožavanja prava drugih ljudi. Asertivno ponašanje zahtijeva prepoznavanje vlastitih osjećaja, potreba i granica u odnosu na druge ljude te otvoreno i iskreno komuniciranje istih s drugima.

Osim asertivnosti, postoje druga dva načina ponašanja u društvenim interakcijama, a to su agresivno i pasivno ponašanje. Asertivnost je najbolja opcija jer podrazumijeva ostvarivanje i izgradnju iskrenih, dubokih i odgovornih odnosa.

Radi se o vještini koja se može vježbati i naučiti. Nakon što prepoznaju vlastite emocije, djecu se može naučiti da iskreno kažu što im smeta i što im se ne sviđa kod drugih, ali na način da ne povrjeđuju osjećaje, prava i mišljenja drugih.

Ostali naslovi u seriji o socioemocionalnim kompetencijama:

Mirko Bjesomirko
SAMOKONTROLA ili SAMOREGULACIJA EMOCIJA

Gospodin Iz i gospođica Po
ODGOVORNOST ili UČENJE O IZBORU I POSLJEDICI

Ana i gospodin Strahojed
SAMOPOUZDANJE i PREVLADAVANJE STRAHOVA

Ovo je priča o gospodinu Izboru i gospođici Posljedici. Zvat ćemo ih gospodin Iz i gospođica Po jer više vole da ih se tako zove. Iz i Po neobičan su par. Nitko ih nikada nije vidio, ali ih svi poznaju. Zanimljivo, zar ne?

 Iz i Po nikada se ne odvajaju.

Čak i ptičice na grani znaju da gdje je gospodin Iz, tu se negdje mota i gospođica Po.

Gospodin Iz katkad izabere ostati malo duže u krevetu prije odlaska u školu, preskočiti doručak ili ne napisati zadaću, pa gospođica Po ima mnogo posla tjerajući ga da trči na nastavu ili mu šaljući gospodina Krulju ili gospođu Školsku Jedinicu.

No gospodin Iz katkad izabere biti dobar i dijeliti s drugima, pa gospođici Po ne preostaje drugo nego ga nagraditi gospođom Srećom, smijehom i toplinom u srcu.

 Priča Gospodin Iz i gospođica Po dio je serije slikovnica o razvoju socioemocionalnih kompetencija kod djece.

To je priča o odgovornosti, odnosno o razvoju samostalnosti, što je preduvjet za preuzimanje obveza izvršenja svakodnevnih zadaća. Iz i Po uče djecu da u svakome trenutku imamo izbor i da odluke koje donosimo imaju svoje posljedice. Te posljedice mogu biti neugodne ili dobre, a dio učenja odgovornosti iz iskustva podrazumijeva i prihvaćanje pogrešaka te spremnost na ponovne pokušaje.

Djeca i odgovornost

Odgovornosti je savjesno obavljanje dužnosti, ali i mogućnost spoznavanja posljedica naših izbora. Ako znamo da u nečemu imamo izbor i prava, moramo znati da uz to imamo i odgovornost. Naravno, djeca nemaju istu odgovornost kao što imaju odrasli, međutim, iznimno je važno da odmalena uče kako njihovi postupci imaju različite posljedice.

Preuzimanje odgovornosti je ključ za ostvarenje trajne sreće i uspjeha, jer nam daje moć da uzmemo svoj život u svoje ruke i tako ne zavisimo o vanjskim faktorima.

Stoga važno djecu od najranije dobi učiti da sukladno godinama preuzimaju odgovornost za svoje postupke, a sukladno svojim vrlinama, vještinama, kompetencijama i znanjima.

Ostali naslovi u seriji o socioemocionalnim kompetencijama:

Gospođica Hoću
ASERTIVNOST ili ASERTIVNO KOMUNICIRANJE

Ana i gospodin Strahojed
SAMOPOUZDANJE i PREVLADAVANJE STRAHOVA

Mirko Bjesomirko
SAMOKONTROLA ili SAMOREGULACIJA EMOCIJA

Ana je jedna jako radoznala djevojčica koja ima jako veliku tajnu. Ona se, naime, boji svega i svačega. Gotovo svakoga dana Ana je otkrivala neki novi strah koji bi se brzo potom udomaćio u njezinoj glavi.

Na dugi popis Aninih strahova nedavno se upisao još jedan – strah od audicije za školski zbor. Iako je jako voljela pjevati, zbog straha da će morati pjevati pred drugima, Ana nije mogla zaspati. I dok je tako ležala u krevetu boreći se sa strahom koji joj nije dao spavati, iznenada je osjetila da ju jako svrbi lijevo uho. Počešala se, a iz uha joj je ispao jedan bucmast, šaren čovječuljak pomalo smiješna izgleda. Čak ga se ni Ana nije uspjela uplašiti koliko je bio smiješan.

Bio je to gospodin Strahojed, koji je odlučio Anu povesti u Strahograd i pokazati joj kako se riješiti strahova koji nam ne daju spavati.

Priča Ana i gospodin Strahojed dio je serije slikovnica o razvoju socioemocionalnih kompetencija kod djece.

To je priča o samopouzdanju, odnosno o vjerovanju u sebe, u svoje sposobnosti, vrijednosti i znanja. Kroz iskustvo malene Ane djeca će naučiti kako prevladati strahove i realno prosuditi što su sposobna učiniti te kako se osnažiti za djelovanje i aktivno ostvarivanje onoga što žele.

Razvoj samopouzdanja kod djece

Samopouzdanje je vjerovanje da možemo uspješno izaći na kraj s izazovima u životu. Ako vjerujemo da možemo nešto učiniti, veća je vjerojatnost da ćemo doista biti uspješni, manje će nas biti strah, lakše ćemo se suočavati s problemima.

Samopouzdanje je vještina ili kompetencija koja se cijeloga života vježba i uči. Cilj je odgojiti dijete koje se ne boji izazova, novih stvari i promjena te u ima vjere da u sebi posjeduje sve što je potrebno da ostvari svoj cilj.

Djetetu treba davati zadatke koji su nešto iznad njegovih trenutnih sposobnosti, kako bi moralo uložiti trud u njihovo rješavanje. U razvoju samopouzdanja ključna je ljubav te prihvaćanje djeteta sa svim njegovim vrlinama i manama.

Ostali naslovi u seriji o socioemocionalnim kompetencijama:

Gospođica Hoću
ASERTIVNOST ili ASERTIVNO KOMUNICIRANJE

Gospodin Iz i gospođica Po
ODGOVORNOST ili UČENJE O IZBORU I POSLJEDICI

Mirko Bjesomirko
SAMOKONTROLA ili SAMOREGULACIJA EMOCIJA

Dječak Mirko bio je učenik 1.a razreda i po svemu je bio običan đak prvak, osim što je jako, ali baš jako često bjesnio.

Kada bi pitali Mirka zašto se toliko ljuti, ni on sam ne bi znao dati odgovor. Jednostavno bi ga obuzeo taj jak, neugodan osjećaj, u glavi bi mu zujalo i brujalo i nešto bi ga tjeralo da se svađa i ljuti na sve oko sebe. Zato su ga djeca u razredu prozvala Mirko Bjesomirko, što je njega, naravno, još više ljutilo.

Jednoga se dana toliko razbjesnio da ga je učiteljica morala poslati u školsku knjižnicu dok ga ljutnja ne prođe. Tamo mu se dogodilo nešto zaista čudno. Upoznao je neobičnoga stvora koji mu se predstavio kao gospodin Bjesomir i koji mu je pomogao pronaći mir.

Priča Mirko Bjesomirko dio je serije slikovnica o razvoju socioemocionalnih kompetencija kod djece.

To je priča o samokontroli, odnosno o samoregulaciji emocija. Sposobnost upravljanja vlastitim mislima, osjećajima i ponašanjima u svakodnevnim situacijama jedna je od najvažnijih sastavnica socijalnoga, emocionalnoga i kognitivnoga razvoja djece. Mirko i gospodin Bjesomir naučit će djecu kako u stanjima visoke uzbuđenosti i preplavljenosti neugodnim emocijama ponovno steći smirenost i kontrolu nad svojim mislima i ponašanjima.

Samoregulacija emocija kod djece

Samokontrola ili samoregulacija je sposobnost upravljanja i kontrole nad vlastitim ponašanjem, mislima, te mijenjanje istih u skladu sa zahtjevima situacije. Uči se od malih nogu, a cilj joj je zaustaviti impulzivni odgovor, oduprijeti se okidačima iz okoline i ustrajati u zadacima koji se trebaju izvršiti.

Dijete se svakoga dana mora prilagoditi različitim okolinama (kućnim rutinama, školi ili vrtiću, izvanškolskim aktivnostima i sl.) te zahvaljujući kontroli unutarnjih stanja može adekvatno funkcionirati u društvu.

Učenje samoregulacije je proces koji omogućava djetetu upravljanje emocijama i ponašanjem kako bi postiglo ciljeve, komuniciralo prosocijalno s drugima i bilo uključeno u neovisno učenje (Pinjatela, 2012).

Ostali naslovi u seriji o socioemocionalnim kompetencijama:

Gospođica Hoću
ASERTIVNOST ili ASERTIVNO KOMUNICIRANJE

Gospodin Iz i gospođica Po
ODGOVORNOST ili UČENJE O IZBORU I POSLJEDICI

Ana i gospodin Strahojed
SAMOPOUZDANJE i PREVLADAVANJE STRAHOVA