Tihana Fraculj

zaljubljena u kazalište, pisanje, čitanje, umjetnost i svoju obitelj

Tihana Fraculj

Zagreb

Volim svoj posao jer…

…ne osjećam da je to neki ozbiljni posao o kakvom odrasli često pričaju. Pisanje priča za djecu, rad s djecom u dramskom studiju, sinkronizacija crtića, igranje predstava za djecu, vođenje radionica sreće – morate priznati da zvuči prilično zabavno! E, pa to je sve opis moga posla i da, baš sve je vezano uz djecu što nije nimalo slučajno jer smo djeca i ja oduvijek na istoj valnoj duljini.
Kazalište je moja velika ljubav još od vrtićkih dana. Prva uloga koju sam dobila bila je šojka kreštalica, u lutkarskoj predstavi „Ogledalce“ Grigora Viteza, u prvom razredu osnovne škole. Pitate li moje roditelje, reći će vam da sam počela glumiti mnogo prije toga, osobito kad nisam željela ići u vrtić.
Sa šest godina, izjavila sam da ću biti profesorica, a to sam nakon studija hrvatskog jezika i komparativne književnosti zaista i postala. Završila sam i dodatni studij teatrologije na Filozofskom fakultetu te stekla zvanje diplomirane teatrologinje. Pohađala sam mnoge kazališne, lutkarske i glumačke radionice i seminare, a od 2000. godine počela sam voditi dramske radionice za djecu i mlade.
Obožavam gledati crtane filmove, a još ih više volim sinkronizirati pa moj glas možete čuti u mnogim crtićima.
S velikim zanimanjem pratim teme vezane uz razvoj socioemocionalnih kompetencija djece, osobito otkad sam postala mama djevojčici Ani koja me je i inspirirala za slikovnicu „Ana i gospodin Strahojed“. Autorica sam i slikovnice „Gospođica Hoću“ posvećene „nevidljivoj“ djeci koju treba osnažiti da svoje unutarnje bogatstvo otkriju svijetu. Obje slikovnice dobile su Pohvalu nagrade „Grigor Vitez“.
Moja životna misija je raditi ono što volim s puno strasti i ljubavi, zato sam i osnovala Kreativni centar „Košnica“ gdje ostvarujem svoje snove kroz dramsko-pedagoški rad s djecom i mladima. Za mene nema ljepšeg osjećaja nego kada „Košnica“ bruji od kreativnih ideja, a na licima svojih malih i onih malo većih polaznika vidim radost i čujem smijeh. Onda znam da sam i ja dio te kreativne „Košnice“, jedna sretna pčelica koja radi najljepši posao na svijetu.

Volim svoj život zbog…

…puno toga, ali prije svega zbog divne obitelji i prijatelja. Oni su moje najveće blago. Obožavam trenutke u prirodi u kojima uživam s obitelji i prijateljima. Jako volim svoju kućicu usred šume gdje provodim svako ljeto. Obližnja rijeka Kupa sa svojim slapovima odmara moje misli i istovremeno ih puni najrazličitijim idejama. Od ideja zatim nastaju priče, a želja mi je da više tih priča koje nastanu u mojoj glavi postanu slikovnice koje djeca onda mogu listati i čitati.

Knjige su važne zato što…

…nam pružaju nadahnuće i poticaj u stvarnome životu, omogućavaju nam putovanje kroz vrijeme i prostor, kroz njih možemo doživjeti različita mjesta, uživjeti se u različita emotivna stanja, dobiti razne spoznaje. Knjige su naš drugi život. ????

Knjige koje preporučujem

Bilo koja knjiga autorice Amélie Nothomb pruža mi užitak čitanja i drži mi napetost do samoga kraja.
Ali slikovnice su za mene posebna ljubav. Naprosto mi je nemoguće izdvojiti samo par naslova jer svaka me slikovnica nečime oduševljava. Volim iznova čitati neke naslove poput „Gospodin Iz i gospođica Po“ ili „Mrljeka i Prljeka“ zbog njihove lucidnosti, uživam u poetičnosti i predivnim ilustracijama koje krase slikovnice poput „Dječak, krtica, lisica i konj“, „Val“ „Juha od bundeve“, „Oblak u žutom kaputu“. Volim neobičnost „Doline mlinova“, humorističnost „Pastela u štrajku“, jednostanost poruke koju ima „Kit koji je uvijek želio još“.