Djeca otkrivaju čega se boje
Strah je osnovna ljudska emocija, što znači da se javlja od najranije dobi, da je urođena te da se javlja kod sve djece bez obzira na kulturu u kojoj se rađaju. Roditelji obično prvi puta primijete strah kod svoje bebe oko 6. mjeseca starosti. Ekspresije lica pokazuju da se beba uplašila, a na roditelju je da odmah reagira i pruži bebi osjećaj sigurnosti i zaštićenosti.
Psiholozi i znanstvenici danas govore o takozvanim razvojnim strahovima, odnosno uče nas da djeca u određenoj razvojnoj dobi imaju određene strahove. Tako će se bebe najviše bojati nepoznatih lica, glasnih zvukova, naglih pokreta i bit će ih strah ukoliko u svojem vidnom polju dugo ne vide mamu ili tatu ili neku drugu osobu koja o njima brine.
Nakon 1. rođendana djeca se i dalje boje nepoznatih ljudi, oko 2. godine strahovi postaju konkretniji i tipični za većinu djece. No donja lista nije potpuna jer djeca u dobi od 2 do 4 godine ne znaju verbalizirati točno čega se sve plaše. Kod svakog djeteta lista je drugačija pa osim nekih tipičnih razvojnih strahova, a ovisno o okolini i okolnostima u kojima žive, mogu razviti i neke netipične strahove.
Čega se boje djeca starosti od 2 do 4 godine?
Strah da će ih boljeti kada će kakati.
Strah da će pasti u wc školjku.
Strah od glasne vode u vodokotliću.
Strah da će iz wc školjke izaći paukovi i bube.
Strah da će umočiti prste u kakicu ili nešto ljigavo što im se gadi.
Strah od mraka.
Strah od ormara.
Strah da spavaju sami u vlastitoj sobi.
Strah od munje i grmljavine.
Strah od sjena.
Strah od glasnih zvukova (usisavača, vatrometa, petardi i sl.).
Strah od iznenadnog glasnog zvuka (sirena, petarda).
Strah od odvajanja od roditelja.
Strah od tobogana, trampolina i ljestvi.
Strah od maskota, odnosno kostimiranih ljudi i ljudi s maskama.
Strah od pasa, buba, ptica i drugih životinja.
Strah od stranaca i ljudi koje ne poznaju.
Strah od TV emisija.
Strah od “strašnih” likova u dječjim emisijama.
Strah od pokretnih stepenica.
Strah da će se izgubiti.
Strah od vode, kade i/ili bazena.
Čega se boje djeca starosti od 5 do 7 godina?
Strah da će se voda iz kotlića izlijati van iz školjke.
Strah da će bube izaći iz wc školjke.
Strah da će ih boljeti kada će kakati.
Strah od mraka.
Strah od čudovišta i drugih bića koja žive ispod kreveta.
Strah od zombija, čudovišta i dinosaursa.
Strah od duhova i nadnaravnih bića.
Strah od ormara i drugih mračnih mjesta u kući.
Strah od TV emisija i filmova koji su “strašni”.
Strah od vremenskih nepogoda (jaka kiša i poplava, grmljavina, munje, potresi, požari, tornada i sl.).
Strah od odvajanja od roditelja.
Strah od odgojiteljica i/ili učiteljica koje su glasne ili pokazuju razočaranje u djetetovo ponašanje i postupke.
Strah od natjecanja ili ispita.
Strah da se ne sviđaju vršnjacima i da ih vršnjaci ne vole.
Strah od doktora, zubara, injekcija i ostalih medicinskih postupaka.
Strah od lifta i pokretnih stepenica.
Strah od duboke vode i bazena.
Strah od iznenadnih glasnih zvukova.
Strah od insekata i buba.
Strah od određenih životinja.
Za roditelje je važno znati dvije stvari. Prva je da djetetov strah treba uzeti za ozbiljno bez obzira koliko se nama odraslima činio banalan, pa čak i smiješan. Tako mala djeca još uvijek žive s jednom nožicom u svijetu mašte i njima je sve moguće, njima je sve veliko i u sve vjeruju. Druga važna stvar je da strah zahtijeva povratak u sigurnost i tu emocionalnu podršku dobro je dati svaki put kada dijete pokazuje neki strah. Na taj način roditelji uče dijete kako regulirati neugodnu emociju, a iz iskustva i s razvojem dijete će samo “prerasti” neke strahove. Ukoliko dijete i nakon 7. godine ili kroz vrlo dugi period iskazuje neke strahove i to mu remeti mnoge aspekte života (socijalizaciju, učenje, prilagodbu i slično), važno je potražiti pomoć stručnjaka, dječjeg psihologa ili psihoterapeuta.
