Nakon što smo stekli razumijevanje zašto se dijete boji i prolazi kroz tešku prilagodbu na vrtić te shvatili da su promjene u ponašanju samo način na koji dijete izražava emocije straha, tuge i ljutnje, važno je pomoći mu da se što prije adaptira na novu situaciju i prihvati vrtić kao nešto pozitivno i sigurno za njega ili nju.
Što roditelji mogu učiniti da olakšaju prilagodbu na vrtić?
Dajte djetetu vremena
Potrebno je vrijeme da se dijete navikne i opusti u vrtiću. Određena razina nelagode smatra se normalnom i očekivanom za djetetovu dob i situaciju u kojoj se dijete našlo. Psiholozi obično daju do tri mjeseca fazi prilagodbe, nakon čega se očekuje prihvaćanje i normalizacija situacije. Ponekad prilagodba traje malo duže ako je dijete u međuvremenu prekidalo kontinuirani odlazak u vrtić zbog čestih bolesti ili nekih drugih okolnosti. Duži period prilagodbe tolerira se i ako dijete paralelno prolazi kroz neku drugu stresnu obiteljsku situaciju – razvod roditelja, dolazak brata ili seke, smrt ili bolest člana obitelji, boravak u bolnici i slično.
Priznajte djetetu osjećaj straha i pružite utjehu
S obzirom na to da dijete ne zna verbalizirati kako se osjeća, djetetu je dobro reći nešto poput: “Osjećaš se uplašeno jer ćemo te ostaviti u vrtiću. Znam da te strah, ali ja sam ovdje da te utješim”.
Potaknite dijete da iskazuje svoje želje, potrebe i osjećaje i ohrabrite ga vezano uz to. Važno je da ne bude pritiska (prestani se bojati, prestani cendrati, daj se opusti, uživaj u vrtiću i slično…) jer bi to moglo stvoriti kontraefekt, odnosno još više povećati napetost koju dijete ionako osjeća.
Budite dosljedni
Ponekad roditelji ne mogu podnijeti djetetove suze i tugu zbog odvajanja, pa s djecom pregovaraju, obećaju im razne nagrade za hrabrost i poslušnost, pa sve do toga da ih ne vode u vrtić jer im je svima to jednostavno preteško.
No odgojiteljice već imaju puno iskustva i one će vam prve reći da je najbolje biti dosljedan i izdržati. To znači da na djetetovo “Neću u vrtić”, treba odgovoriti s kratkim i nježnim “Ljubavi, moraš ići i ideš u vrtić”.
U samom vrtiću najbolje se brzo pozdraviti, zagrliti i poljubiti, predati dijete odgojiteljici i brzo otići. Ako vam je teško, plačite nakon izlaska iz vrtića, ali ne pred djetetom jer će ono tek tada početi paničariti. Ako dijete vidi ili osjeti da je roditelj uznemiren i zabrinut oko njegova odlaska u vrtić, ono će misliti da ide u nešto opasno i negativno. Važno je dijete podsjetiti da će mama ili tata doći po njega ili nju, kako bi imalo osjećaj kontrole i sigurnosti.
Umirite sebe
Roditelj mora biti ok i vjerovati da je djetetu u vrtiću dobro. Prihvatite da se nitko neće tako savršeno brinuti o potrebama vašeg djeteta kao vi, odnosno da će odgojiteljice imati drugačije načine brige i njege za vašeg mališana. Bit će drugačije, ali ne znači da neće biti dobro i učinkovito.
Više se mazite i tješite
Neka djeca u fazi prilagodbe na vrtić traže više maženja, pažnje i fizičkog kontakta, odnosno taktilnu utjehu. Roditelji obično na to vrlo uspješno odgovaraju u smislu zagrljaja, pusa i milovanja. No pokušajte uz maženje odvojiti neko vrijeme samo za vas u zajedničkim aktivnostima.
Upoznajte ih sa situacijom unaprijed
Dobro je o vrtiću i odgojiteljicama govoriti kao o pozitivnom iskustvu. Neka djeca postavljat će pitanja o vrtiću na koja treba iskreno odgovarati. Ako je djetetu teže si zamisliti kako će izgledati njegovo vrijeme u vrtiću, možete uzeti djetetove omiljene igračke (autiće, plišance, lutkice) i napraviti mali igrokaz. Kroz igrokaz djetetu pokažite što se u vrtiću radi i sugerirajte mu da je to jako pozitivno iskustvo u kojem će uživati. Na taj način djetetu ideja o odlascima u vrtić nije toliko apstraktna i nezamisliva.
Čitajte im terapeutske priče i slikovnice
Prilagodba ili adaptacija na vrtić može trajati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci. Osim pružanja utjehe, razgovora i vraćanja osjećaja sigurnosti djetetu, roditelji mogu pokušati tu napetost i strah umanjiti pričanjem priča.
Foto: Pixabay