Pisanje je moja terapija, moja igra, sloboda i disciplina.
Ana Fabijanić
Volim svoj posao jer…
…mi puni baterije, prazni od suvišnog, daje mi smisao mislima. Pisanje je moja terapija, moja igra, sloboda i disciplina.
Kroz prošli posao u jednoj većoj tvrtki pisala sam uglavnom kroz marketing i odnose s javnošću, što je bilo pisanje mahom za druge i na tek pokoju intimnu rečenicu zapisanu za dušu. Majčinstvo mi je pružilo jednu novu dimenziju i nije mi više bilo dovoljno prodavati pisanjem nego, prije svega, davati. Sa svoje dvoje djece voljela sam se igrati riječima i maštati pa smo te naše rime počeli zapisivati. To je postala i naša igra i naš ritual koji bi vjerojatno ostao na našoj kućnoj adresi da mi se nije, sasvim slučajno, dogodio Evenio (kako se najbolje stvari obično i dogode). Mojem Mačku Ručku puhnuo je u jedra tako jako da je zaplovio daleko, dalje nego li sam sanjala. Beskrajno sam mu zahvalna što je uzeo Ručka pod svoje, na suradnji koja je bila vrhunska, a posebno urednici Jeleni Kovačić koja je bila moja dobra vila kroz cijeli proces. Tako sam nakon mnogih godina pisanja postala spisateljica sa ISBN-om. U tom trenutku pisanje nekako prelazi u kategoriju „posao“, a ja bih dodala „iz snova“.
Volim svoj život zbog…
…znatiželjnih dječjih očiju, neposrednih lica odraslih, puse za laku noć i palačinka za doručak. Čiste, mirisne posteljine i nosića zamazanog sladoledom. Dobrog razgovora. Suprugove jutarnje kave i sjećanja na djetinjstvo s bakom. Šetnje s psom u zoru. Prave pjesme koju čujem u pravom trenutku i svakog trenutka u kojem sam u potpunosti prisutna. Zbog slanog morskog zraka po bonaci i bosih nogu na vrućem pijesku. Rujna. Magnolija i mendula. Mirisa pečenog kestena. Lanterne na mom otoku. Isprepletenosti naših života. Šuštanja papira pod prstima i šarenila knjiga na policama. Zelenog čaja s jasminom. Ljubičaste, žute i crvene. Topline doma i cesta kojima još nisam prošla.
Knjige su važne zato što…
…podižu te kad si dolje, prizemljuju kad trebaš sigurno tlo pod nogama. Pokreću te kad trebaš poticaj, usporavaju ti tempo kad trebaš predah. Šire naše svjetove, treniraju naše srčane mišiće, izoštravaju umove, bruse grube rubove. One su panaceja, lijek za sve. Knjige liječe i domove, posebno u sinergiji s bar jednim uokvirenim sretnim trenutkom i biljkom, bilo u tegli ili vazi. Preporučuje se konzumacija uz topli napitak i dekicu zimi ili hladan napitak i slamnati šešir ljeti zbog pojačavajućeg učinka. Dozirati prema potrebi. Čuvati unutar dohvata djeci. Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog omiljenog izdavača.
Knjige koje preporučujem
„Galeb Jonathan Livingstone“, Richard Bach
Pjesme Grigora Viteza
„Sve čudesno što bit ćeš ti“, Emily Winfield Martin
„Plesna haljina žutog maslačka“ i ostalo, Sunčana Škrinjarić
„Komadić neba u tebi“, Nataša Jukić
