
vjerujem da je „biti sretan“ vještina koju možemo vježbati
Tamara Vučković
Volim svoj posao…
… se družim s “malim” ljudima. Oduvijek obožavam djecu i igrala sam se učiteljice otkad znam za sebe tako da nikome nije bilo iznenađenje kad sam i službeno postala diplomirana učiteljica. Ono što je iznenadilo sve, a najviše mene, je što sam postala i dječja spisateljica. Oduvijek obožavam slikovnice, ali ni sanjala nisam da ću ih jednog dana sama pisati. Autorica sam mindfulness slikovnice „Ovdjezemska“ te dvije slikovnice iz serije socioemocionalnih kompetencija „Mirko Bjesomirko“ i „Gospodin Iz i Gospođica Po“ koje su dobile Pohvalu nagrade Grigor Vitez. Moja najnovija slikovnica je „Brigaš i Trebaš“. Osim što podučavam engleski, djecu podučavam i kako biti sretna. S prijateljicom sam osmislila program „Vježbaonica sreće“ jer vjerujem da je „biti sretan“ vještina koju možemo vježbati. Vodim radionice sreće za djecu, ali i za učitelje, odgojitelje i roditelje.
Ono u čemu posebno uživam (kada imam vremena) je pisanje meditacija za djecu koje možete poslušati na YT kanalu „Vježbanica sreće“.
Imam osjećaj da je moj posao igra koju kreiram sama i to mi se jako sviđa. Volim mogućnosti koje su mi otvorene i koje me uvijek odnesu u neke nove, zabavne pustolovine.
Volim svoj život zbog…
… obožavam mogućnosti koje nam život pruža. Zamišljam život kao veliko prazno platno koje svatko boji na svoj način. Volim razmišljati o životu kao o velikoj igri u kojoj svatko od nas igra glavnu ulogu. U svom životu, naravno. Vjerujem da smo kreatori svoje sreće. Volim kreirati i ostvarivati svoje ideje i ciljeve. Volim biti dobra prema ljudima i promatrati kako ih naša lijepa riječ, osmijeh ili dobrota mogu u trenutku razveseliti.
Volim život i kada mi ne ide sve onako kako sam si zamislila. Tada se trudim prepustiti i dopustiti da me ponekad sam život iznenadi i riješi nešto umjesto mene. Ako i ne riješi, trudim se prihvatiti da je sve baš onako kako treba biti. Vjerujem da za sve postoji razlog… čak i kada ga ja ne vidim.
Volim život i kad je lijep i kad je manje lijep. Život je čarolija.
Knjige su važne zato što…
… su važne. I točka. Bez šale, knjige, odnosno čitanje je jako, jako važno iz bezbroj razloga. Ako moram izdvojiti jedan, rekla bih da nas knjige čine sretnijima. Zamislite samo kako bi izgledao svijet bez knjiga.
Sva ta čarolija skrivena u knjigama svima nama je dostupna i to je predivno blago. Samo trebamo uzeti i otvoriti korice.
Knjige koje preporučujem
Moja najveća strast su slikovnice i zato ću vam od srca preporučiti neke koje mogu čitati iznova i iznova… i iznova. Kada sam tužna često odem u knjižaru i kupim sama sebi neku slikovnicu. Tada sam opet sretna. Slikovnica koju obožavam i koju bi svi trebali pročitati je svevremenska priča o prijateljstvu „Juha od bundeve“. Slikovnica koja me svaki puta ostavi bez riječi je „Velika tvornica riječi“. Slikovnica koju bih preporučila i djevojčicama i dječacima, ali i svima nama velikima je „Gospođica Hoću“. Obožavam slikovnice koje nas uče i velike tajne svemira u kojima je skrivena naša sreća, poput slikovnica „Imam ideju i što s njom“ ili slikovnica „Moć Henryjeve mašte“. Jako volim i slikovnicu „Najotmjeniji div u gradu“ u kojoj nas neodoljivi div uči koliko je važno biti dobar i ljubazan.
Volim sve slikovnice Julije Donaldson, Toma Percivala i Olivera Jeffersa. Neću vam odati baš sve. Neke morate otkriti i sami…