Ana Kadoić

Volim svoj posao jer nije posao već život, strast i poziv

Ana Kadoić

Zagreb

Volim svoj posao…
jer nije posao već život, strast i poziv. Imam slobodu kreiranja radnog dana, tjedna, mjeseca, proglasiti neradnu srijedu ali i raditi danonoćno ako treba ili ako muze tako žele.
Velik dio moga posla doživljavam kao igru, meditaciju, istraživanje. Tu je i drugi dio koji usmjerava procese, dogovara, donosi odluke i planira projekte. Volim ih obojcu i volim kada dobro surađuju.
Slikovnice su se počele pretakati u crtiće i to je medij koji ima svoje posebnosti i beskrajno mi je inspirativan.

Volim svoj život jer…
je on uzbudljivo putovanje koje me ne prestaje iznenađivati. Nastojim slijediti njegov tok i unutarnji GPS i prihvaćati kako lijepo i ugodno tako i izazovno. Sve nas uči nečemu.

Knjige su važne zato što…
Ne mogu zamisliti period bez knjige, ponekad gutam, ponekad srčem ali neka knjiga je uvijek tu. Transportira me, uči, zabavlja, inspirira, zavodi, frustrira, uspavljuje, budi, oduševljava…
Zato su knjige meni važne a vjerujem i svim strastvenim čitateljima.

Knjige koje preporučujem
Ovakva pitanja su najteža jer ipak se očekuje da se zaustavim u nekom trenutku.
Od pisaca “za odrasle” volim Murakamija, Ammanitija, Kunderu, Amelie Nothomb, Irenu Vrkljan, Nicole Kraus (sjećam se kako me oduševila “Povijest ljubavi”).
Knjiga koju preporučujem cijelom čovječanstvu je Eckhard Tolle “Moć sadašnjeg trenutka”.
Od dječjih autora u zadnje vrijeme mi se jako sviđaju Oliver Jeffers koji i piše i ilustrira i David Williams (obožava ga moja 10-godišnja kćer). “Beskrajna priča” Michaela Endea je avantura i za djecu i za odrasle… i mnogi drugi. Imamo jako puno kvalitetnih domaćih autora također.

Umjetnici
Uh, kako tek ovo pitanje svesti na razumnu mjeru.
Dugo sam bila uglavnom koncentrirana na apstraktnu, konceptualnu i minimalističku umjetnost. Sada me ponovo privlače boje i oblici fovista, postimpresionista, suvremeni autori. Zapravo sva razdoblja umjetnosti mi donose nešto što prepoznajem inspirativnim.